Srbija je zemlja u kojoj je poljoprivreda više od obične delatnosti, ona je tradicija, način života i deo identiteta. Više od 65% teritorije Srbije prekriveno je plodnim, obradivim zemljištem, što predstavlja ne samo impresivnu statistiku, već svedočanstvo o selu kao čuvaru identiteta, o zemlji koja hrani i o zajednicama koje opstaju zahvaljujući njenim resursima i snazi.
Iz duboke i višeslojne povezanosti sa zemljom i resursa koje poljoprivreda stvara, pre više od decenije, počeo je postepeno da se formira novi energetski pravac u Srbiji – sektor biogasa. Daleko od fokusa javnosti i institucionalnih strategija, snažno ukorenjen u stvarnim potrebama sela i viziji pojedinaca, oslonjen na ono što je smatrano bezvrednim ostacima, biogas je polako, ali odlučno, počeo da zauzima svoje mesto na energetskoj mapi Srbije.
Rastao je u senci većih energetskih tema, bez strateške pažnje, ali sa nepokolebljivom upornošću pionira koji su verovali da Srbija može i mora da proizvodi svoju energiju, održivo, lokalno i pametno. Godinama je napredovao tiho, često bez institucionalne podrške, ali sa dubokim uverenjem da ideje koje dolaze pre svog vremena ipak pronađu put do stvarnosti.
Danas, zahvaljujući toj istrajnosti, sektor je spreman za sledeći iskorak, uvođenje biometana, čistog, obnovljivog gasa koji ima potencijal da zameni deo uvoznog gasa, ojača energetsku nezavisnost i smanji emisije u najizazovnijem sektoru, saobraćaju.
GAP analiza kao osnova za strateški pristup biometanu u Srbiji
Kako bi se prilika koju biometan predstavlja pretočila u konkretne korake, Srbija je načinila prvi ozbiljan i koordinisan institucionalni iskorak kroz izradu sveobuhvatne GAP analize, čija izrada je omogućena uz finansijsku podršku Vlade Švajcarske u okviru projekta „EU za Zelenu agendu u Srbiji“. Projekat se, uz tehničku i finansijsku podršku Evropske unije i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi od strane UNDP-a u saradnji sa Švedskom i Evropskom investicionom bankom (EIB), uz dodatno finansiranje koje obezbeđuju vlade Švedske, Švajcarske i Srbije.
Po prvi put, kroz ovu alnalizu, sistematski su obuhvaćeni svi ključni elementi za uspostavljanje tržišta biometana, uključujući tehničke, regulatorne, infrastrukturne i ekonomske aspekte.
GAP analiza posebno ističe ulogu poljoprivrede kao sektora koji obezbeđuje ključne sirovine za proizvodnju biometana, a upravo na spoju energetike i poljoprivrede nalazi se jedan od najvećih potencijala za razvoj cirkularne ekonomije u Srbiji. To nije samo energetsko pitanje, već i pitanje odgovornog odnosa prema resursima, zajednici i održivom razvoju.
Sirovinski potencijali i tehnička izvodljivost
Za razliku od mnogih sektora, razvoj biometana u Srbiji počiva na sirovinama koje su već danas dostupne. Ova osnova obuhvata biorazgradive ostatke iz poljoprivrede: stajnjak goveda, svinja i živine, žetvene ostatke (slamu i kukuruzovinu), otpad iz prehrambene industrije, kuhinjski otpad iz HORECA sektora i selektovani komunalni biootpad. GAP analiza pokazuje da se više od deset različitih sirovina može koristiti za proizvodnju biometana, što Srbiji daje značajnu prednost, kroz obilje resursa koji su do sada bili zapostavljeni ili neiskorišćeni.
Dodatna vrednost GAP analize ogleda se u tome što ne staje na identifikaciji izvora, već daje kvantifikovane podatke po sektorima, razrađene energetske potencijale i konkretne predloge.
Kao jedan od konkretnih predloga, GAP analiza preporučuje da biogas postrojenja, koja po pravilu poseduju dozvolu za tretman otpada, ali inače nisu registrovana za sakupljanje, mogu dodatno unaprediti dostupnost sirovina ukoliko se odluče da pribave i posebnu dozvolu za sakupljanje i transport otpada. Iako je ova praksa danas retka, može predstavljati korak ka većoj sirovinskoj autonomiji za pojedine investitore.
Na taj način, sirovinski potencijal Srbije dobija priliku da iz faze analize pređe u fazu praktične realizacije, kroz stabilan tehnološki okvir i pametno upravljanje resursima.
Ekonomski okvir i tržišna realnost
Da bi biometan u Srbiji postao stvarnost, moramo gaprestati posmatrati kao perifernu ulogu u energetici i konačno ga prepoznati kao strateški stub održivog razvoja. Sve dok ostaje nedefinisan u zakonima, bez jasnog statusa i tržišnih pravila, njegov potencijal će ostati neostvaren, a investicioni impuls oslabljen zbog regulatorne neodlučnosti. GAP analiza ovo pitanje ne otvara kao preporuku, već kao poziv na konkretno delovanje.
Trenutno se termin „biometan“ koristi nedosledno u zakonskim i podzakonskim aktima, što stvara pravnu nesigurnost i obeshrabruje dugoročne investicije. Iako su indikativni kapaciteti definisani kroz GAP analizu, Srbija još uvek nema jasno postavljene nacionalne ciljeve za proizvodnju biometana koji bi bili deo strateških ili zakonskih dokumenata, iako su ti ciljevi realno dostižni i potpuno u skladu sa evropskim zelenim ambicijama.
Shodno tome, regulatorni okvir mora da se promeni, ali u kom pravcu? Prema GAP analizi, neophodno je unaprediti Zakon o energetici tako da eksplicitno prepozna biometan kao posebnu delatnost, reguliše izdavanje licenci i obuhvati procese komprimovanja (bio-CNG) i utečnjavanja (bio-LNG). Bez toga, tržište ostaje pravno neuređeno, posebno u segmentima distribucije i trgovine. GAP analiza dodatno naglašava potrebu za uvođenjem mehanizma dvostrukog računanja u sektoru saobraćaja, u skladu sa evropskim direktivama RED II i RED III.
Ekonomska održivost projekata je jednako važna. Očekivani proizvodni trošak biometana iznosi do 90 €/MWh, dok bi tržišna cena morala dostići najmanje 115 €/MWh da bi ulaganja bila isplativa u roku kraćem od deset godina. Iako nijedno postrojenje još nije u funkciji, prvi projekti su već u fazi izgradnje, što pokazuje da poverenje postoji, ali je uslovljeno regulatornom jasnoćom.
GAP analiza posebno ističe značaj tehnološkog iskoraka nakon 2030. godine. Preporučene tehnologije, poput kriogenog ukapljivanja biometana (bio-LNG), CCU metanacije i gasifikacije biomase u kombinaciji sa metanacijom, ne donose samo energetske koristi, već i tržišno vredan bio-CO₂, koji otvara nove prilike i ekonomske tokove.
Razvoj ljudskih kapaciteta kao neophodan temelj sektora biometana
Razvoj ljudskih kapaciteta nije prateći proces, već temelj funkcionisanja biometan sektora.
GAP analiza jasno ukazuje da Srbija trenutno ne raspolaže dovoljnim brojem obučenih stručnjaka za dizajn, rukovođenje i održavanje biometan postrojenja. Ne postoje akreditovani programi ni na srednjem ni na visokom nivou obrazovanja, što ozbiljno ograničava širenje sektora i njegovu održivost.
Bez paralelnog ulaganja u znanje, ni regulatorni pomaci ni kapital neće dati puni efekat. Nedostatak kvalifikovanih operatera, kadrova za tehničku podršku postrojenjima i projektanata može postati ograničavajući faktor u trenutku kada sektor počne da se ubrzano razvija.
Zato se nameće jasan zadatak, a to je uspostavljanje sistema stručnog obrazovanja za biometan, u saradnji sa tehničkim fakultetima, srednjim školama i istraživačkim institucijama. Samo tako ćemo stvoriti stabilnu i kvalifikovanu osnovu za upravljanje, unapređenje i dugoročni razvoj postrojenja koja nose energetski potencijal budućnosti.
Važno je istaći da dosadašnje znanje i iskustvo sektora, kako Udruženja Biogas Srbija, tako i postojećih biogas postrojenja, predstavljaju ključnu osnovu za uspešnu integraciju biometana na tržište u Srbiji. Ova postrojenja, trenutno orijentisana na proizvodnju električne energije, imaće priliku da u narednom periodu izvrše tehnološki prelazak na proizvodnju biometana, posebno zbog promena u sistemu podsticaja i tržišnoj dinamici koje utiču na isplativost, jer atraktivnost proizvodnje električne energije iz biogasa može postati manja.
Finansijski izazovi i potreba za podsticajima
Investiciona volja postoji, ali ne i sistem koji je prati. Visoki troškovi, naročito oni vezani za priključenje na mrežu i kontrolu kvaliteta gasa, predstavljaju ozbiljnu prepreku za većinu investitora. Zato GAP analiza preporučuje snažan i kombinovani set podsticaja, od direktnih subvencija za kapitalne troškove (CAPEX), preko poreskih olakšica i oslobađanja od akciza i carina, do uspostavljanja tržišta garancija porekla, po uzoru na najefikasnije EU modele.
Ipak, fiskalne mere same po sebi nisu dovoljne. Bez tržišnih mehanizama kao što su feed-in tarife (FiT) ili feed-in premije (FiP), sektor ne može ostvariti finansijsku izvesnost neophodnu za dugoročne investicije.
Važno je istaći i da značaj biometana daleko prevazilazi domen energetike. Njegova primena donosi višeslojne koristi, kao što su, nova radna mesta, stabilan prihod za poljoprivredna gazdinstva, unapređenje infrastrukture, uz značajno poboljšanje ekoloških uslova na lokalnom nivou.
Integracija u gasnu infrastrukturu i standardi kvaliteta
Za održivost sektora, ključno je omogućiti integraciju biometana u postojeću gasnu infrastrukturu. Srbija tu već ima prednost jer poseduje tehničke kapacitete za utiskivanje biometana u mrežu, što je više od onoga što mnoge zemlje regiona danas mogu da ponude.
GAP analiza izričito preporučuje usaglašavanje kriterijuma kvaliteta sa evropskim standardima, uključujući ograničenja sadržaja kiseonika i sumpora. Ovo nije samo tehnički korak, već otvaranje puta ka razvoju skladištenja, balansa i fleksibilnosti snabdevanja, ključnih za energetski sistem budućnosti.
Još jedno strateško pitanje tiče se garancija porekla. Iako Srbija još uvek ne primenjuje ovaj mehanizam na biometan, direktive RED II i RED III predviđaju njegovu punu implementaciju. Bez toga, biometan ne može učestvovati u međunarodnoj trgovini ni dokazati svoju održivost, što ograničava i izvoznu ambiciju ka EU tržištu.
Biometan je takođe prepoznat kao alat za ostvarenje ciljeva iz INEKP-a, posebno u sektoru saobraćaja.
Zato se biometan više ne može posmatrati samo kao opcija, već kao obaveza razumnog planiranja. Njegova upotreba u saobraćaju zahteva minimum 10% stajnjaka u suvoj masi sirovinskog miksa, dok su za druge sektore ti zahtevi još viši, a iznose i do 50% suve mase.
GAP analiza takođe naglašava da, kako bi se svi ovi potencijali realizovali, neophodno je uspostaviti snažan sistem tržišnih i fiskalnih podsticaja, od podrške investicijama, preko oslobađanja od akciza i carina, do uvođenja mehanizama za verifikaciju održivosti i garancija porekla.
Ekološke i društvene koristi digestata
Socijalni i ekološki benefiti digestata već su prepoznati i u nacionalnim strategijama za smanjenje emisija metana (CH₄) i azot-suboksida (N₂O), kroz unapređeno upravljanje stajnjakom. Ipak, njegov pravni status i dalje nije rešen. Kao nusproizvod biogas postrojenja sa izuzetnom agronomskom vrednošću, digestat ostaje formalno nepriznat kao oplemenjivač zemljišta, čime se onemogućava zatvaranje biološkog ciklusa, što je jedna od ključnih prednosti cirkularnog modela. Veće iskorišćenje digestata i realno sagledavanje njegove vrednosti prema sadržaju hraniva može doprineti ukupnoj održivosti i ekonomskoj isplativosti projekata. GAP analiza ukazuje da se ostatak fermentacije već koristi kao organsko hranivo, te da njegovo formalno prepoznavanje i edukacija korisnika mogu dodatno osnažiti cirkularni model.
Zato se u GAP analizi predlaže usklađivanje domaće regulative sa EU Regulativom 2019/1009, kojom se digestat priznaje kao đubrivo pogodnog svojstva.
Konačno, da bi biometan bio priznat kao održivo gorivo, mora ostvarivati minimalnu uštedu emisija, odnosno najmanje 65 odsto u sektoru saobraćaja, 70 odsto za grejanje i hlađenje i do 80 odsto za proizvodnju električne energije. Ti rezultati nisu unapred zagarantovani, već zavise od izbora sirovina i primenjene tehnologije, zbog čega GAP analiza jasno preporučuje minimalne udele stajnjaka u suvoj masi sirovinskog miksa: 10 odsto za saobraćaj, 30 odsto za električnu energiju i 50 odsto za grejanje.
Javna percepcija i komunikacioni izazovi
Kada govorimo o razvoju sektora biometana, fokus je često na zakonodavstvu, investicijama i tehnologiji. Ipak, bez poverenja zajednice, nijedna tehnologija ne može zaživeti. Otpor lokalnog stanovništva, poznat kao NIMBY efekat (“not in my backyard”), i dalje je prisutan, uglavnom zbog nedostatka informacija, nerazumevanja procesa i izostanka uključivanja građana od samog početka.
Taj otpor ne treba tumačiti kao prepreku, već kao signal da sektoru nedostaje jasan i sistematičan komunikacioni okvir.
Zato svaki projekat mora biti praćen transparentnim i inkluzivnim komunikacionim pristupom. Edukacija, javne rasprave, saradnja sa lokalnim samoupravama i dosledno informisanje ključni su za izgradnju poverenja. Bez toga, rizikujemo da se čak i najnaprednija rešenja suoče sa otporom, ne zato što nisu korisna, već zato što nisu dovoljno razumljiva.
Administrativne prepreke i sistemska rešenja
GAP analiza identifikuje niz administrativnih prepreka koje usporavaju razvoj biometan projekata, od kompleksnih procedura za izdavanje dozvola i pribavljanje mišljenja više nadležnih institucija, do nedostatka digitalizovanih procedura i centralizovane institucionalne podrške. Kao rešenje, preporučuje se uspostavljanje „one-stop-shop“ mehanizma i potpuna digitalizacija procesa, radi bržeg i predvidivijeg administrativnog toka. Pored toga, analiza ističe potrebu za osmišljavanjem komunikacione strategije i izradom praktičnih alata za lokalne samouprave, kako bi se povećala informisanost i podigla prihvaćenost biometanskih projekata u zajednicama.
Strateško pozicioniranje u okviru REPowerEU
U svetlu evropske energetske krize i ambicioznih klimatskih ciljeva, REPowerEU postavlja jasan pravac, jer se do 2030. godine planira proizvodnja 35 milijardi kubnih metara biometana. Iako je Srbija po razmeri svog potencijala, u poređenju sa velikim članicama, daleko manji akter, njena odluka da definiše sopstvene ciljeve od 32 kten do 2027, 186 kten do 2030. i 365 kten do 2050. godine, pokazuje spremnost da aktivno gradi svoju poziciju u evropskoj energetskoj tranziciji.
Prema postojećim ciljevima, biometan bi mogao da zameni između 16 i 29 odsto ukupne potrošnje prirodnog gasa, što bi, za zemlju sa ograničenim energetskim resursima, bio izuzetan strateški pomak. Istovremeno, GAP analiza ukazuje da se, u najambicioznijem scenariju, ovaj udeo može povećati i do 88 odsto, čime bi Srbija zauzela značajno mesto na mapi regionalne energetske tranzicije.
Biometan kao simbol održive budućnosti
Srbija danas stoji pred retkom prilikom da iz sopstvenih resursa stvori energiju koja ne zagađuje, već obnavlja, koja ne podstiče novu zavisnost, već osnažuje samostalnost, koja ne troši, već vraća zajednicama.
Da bi ovaj potencijal zaživeo, neophodno je više od dobre volje. Potrebna je snažna institucionalna podrška, usklađeni propisi sa evropskim praksama, stabilne i dugoročne šeme podsticaja, kao i iskren i transparentan dijalog sa građanima i lokalnim zajednicama.
U tom poretku biometan može postati simbol održive budućnosti, u kojoj poljoprivreda i energetika više ne stoje na suprotnim stranama, već postaju saveznici u oblikovanju društva koje razmišlja dugoročno, u interesu ljudi, prirode i ekonomije.
Autorski tekst: Lidija Zelić, direktorka Udruženja Biogas Srbija
