Zaboravljeni pioniri – kako smo izgubili veterane među biogas postrojenjima

Zaboravljeni pioniri – kako smo izgubili veterane među biogas postrojenjima

Poslednjih godinu dana sve češće spominjemo naša prva tri biogas postrojenja – pionire koji su pre 12 godina hrabro postavili temelje obnovljive energije iz biogasa u Srbiji. Ova postrojenja nisu bila samo tehnološki poduhvat, već simboli nade i dokaz da Srbija može napraviti iskorak ka održivoj budućnosti. Iza njih su stajali vizionari, ljudi ispred svog vremena, spremni na suočavanje sa izazovima i nepoznatim. Znali su da put neće biti lak, ali su verovali u snagu ove inovacije i u struku koja će prepoznati njenu vrednost.

Puštena u rad 2012. godine, ova tri postrojenja su morala da “probijaju led”, utirući put svima nama koji danas radimo sektoru, istovremeno dokazujući da biogas nije samo efikasno rešenje za upravljanje organskim otpadom, već i čuvar životne sredine, zdravlja, prirode i zajednica. Operateri koji su stajali iza ovih postrojenja, suočavali su se sa nepoverenjem, skepticizmom, kao i neutemeljenim i pogrešnim narativima, jer zajednica mahom nije bila spremna za tehnologiju koja se tada delovala kao”raketna nauka”. Prvi biogas operateri su morali da dokazuju, kako nadležnima, tako i zajednici puno toga –  pre svega da su ovakva postrojenja potpuno bezbedna i da havarije nisu moguće uz pravilno rukovanje. Proizvodnja biogasa je strogo kontrolisan proces, što su godine koje su usledile i potvrdile. Osim toga, dokazivala su da stabilizuju elektro mrežu, jer rade u režimu 24/7, i da je proizvodnja električne energije iz biogasa potpuno predvidljiv proces (iako se verovalo upravo suprotno).

Morali su da iznova dokazuju brojne ekološke prednosti proizvodnje biogasa – kako zbrinjavanjem otpada sa farmi na održiv i ekološki način dobijamo električnu i toplotnu energiju, dok jedini nusproizvod ostaje visokokvalitetno đubrivo, savršeno pogodno za organsku poljoprivredu.

Takođe, sve dok nisu puštena u rad, bilo je teško da se dokaže da ova postrojenja ne stvaraju neprijatne mirise, kako se verovalo, već smanjuju mirise na farmama za čak 90%, što je posebno obradovalo meštane. Pored toga, zapošljavala su ljude iz tih sredina, pružajući sigurnost i jačajući zajednice. Učinila su više nego što se moglo zamisliti –pokazala su da biogas nije samo tehnologija, već i rešenje za budućnost.

Proces dokazivanja nije bio ni brz ni lak, ali ovi vizionari, operateri, uporno su radili, a sve što je, u sektoru, stvoreno kasnije, došlo je putem koji su oni već popločali.

Prvi biogas operateri nisu samo gradili postrojenja – oni su gradili budućnost za sve nas. Pokazali su da je moguće iz otpada stvoriti nešto dobro, korisno i održivo. Naša prva biogas postrojenja nisu bila samo tehnologija – ona su simbol vizije, hrabrosti i vere u bolje sutra.

Nažalost, danas su ta postrojenja zaboravljena. Dok se mi, grupa stručnjaka i entuzijasta, borimo da sačuvamo ove pionire, suočavamo se sa zidom birokratije i nerazumevanja. Iako se sektor razvija, simbolika ovih postrojenja ne sme biti zaboravljena. Dva od tri pionirska postrojenja su već ugašena, ostavljena kao betonske konstrukcije na livadi – simboli neuspeha koji se mogao izbeći. Nakon isteka ugovora sa EPS-om, nisu dobila nikakvu podršku države i prepuštena su propadanju.

Ovo nije samo gubitak za sektor, već i za sve nas koji verujemo u ovu tehnologiju, u napredak i u pravo na čist vazduh i vodu.

Struka je utihnula, samo iz razloga što sagovornike nismo pronašli.

Pitanje koje sebi moramo da postavimo je: kakvu poruku šaljemo regionu, Evropi, svetu? Dok se suočavamo sa ekološkim izazovima, prepuštamo biogas postrojenja, koja nude rešenja za zbrinjavanje ogromne količine organskog otpada (30-100t dnevno po instalinom MW), da propadaju.

Takođe, održavanje postojećih investicija je i finansijski isplativije i strateški efikasnije u smislu resursa, u poređenju sa kapitalnim izdacima potrebnim za realizaciju novih projekata.

Naš mentalitet je jednostavno takav da nam je trava uvek zelenija u tuđem dvorištu. Uvek težimo onome što nemamo, umesto da negujemo ono što već imamo i što nam dobro služi. Međutim, ako nastavimo ovim putem i ne reagujemo na vreme, trava će zaista biti zelenija s druge strane – ali samo zato što smo mi dozvolili da u našem dvorištu uvene.

Autor: Lidija Zelić, direktorka Udruženja Biogas Srbija